Zemljina površina svojim nehomogenim sastavom, hrapavošću i oblikom znatno utiče na kretanje zraka. Zrak je stalno u pokretu, diže se ili spušta, premješta se koso ili horizontalno. Zatvoreni sistemi strujanja poznati su pod imenom cirkulacija ili kruženje, a strujanje uporedo sa površinom Zemlje nazivamo vjetar. Zbog nejednakog toplotnog stanja zemljine površine, pa prema tome i zraka iznad nje, nastaju razlike u vazdušnom pritisku. Narušena ravnoteža u atmosferi uspostavlja se strujanjem zraka od višeg ka nižem pritisku.
Raspored pritiska zraka naročito u hladnom dijelu godine vrlo je promjenljiv, što uslovljava promjenjivu sliku strujanja zraka. Sibirska anticiklona se jače, ili slabije osjeća nad Evropom gdje u hladnom dijelu godine prolaze jače ili slabije ciklone koje se naročito razvijaju u zapadnom dijelu Sredozemlja i u Jadranskom moru putujući uglavnom prema istoku i jugoistoku.
U ljeto je prodiranje azorske anticiklone u zapadnu i srednju Evropu mnogo pravilnije i stabilnije, dok nad Sredozemnim morem prestaje aktivnost ciklona. Prema tome, u hladnom dijelu godine će strujanje zraka pokazivati mnogo veću nestalnost i veće promjene nego u toplom dijelu. Praktično, tada se izmjenjuju južni topli vjetrovi na prednjoj strani ciklona i sjeverni vjetrovi koji nakon prolaska ciklone na njezinoj stražnjoj strani donose hladan zrak sa sjevera. Ova promjena strujanja zraka u hladnom dijelu godine vrlo je zamršena jer treba imati na umu i veliku raznolikost reljefa Bosne i Hercegovine, te istaći da Dinarski sistem predstavlja veliku zapreku za strujanje zraka.
Standardna mjerenja vjetra u meteorologiji se vrše na visini od 10 m iznad tla. Vjetar je vektorska veličina i određuju ga pravac, brzina i jačina. Na meteorološkim stanicama određuje se srednji pravac vjetra iz koga vjetar puše, a pravac se obilježava stranom svijeta odakle puše.
Brzina vjetra je pređeni put u jedinici vremena i izražava se u m/s ili km/h. Jačina vjetra je sila vjetra kojom on djeluje na predmete u okolini i izražava se po Boforovoj skali. Vjetar može da puše na mahove, sa žestokim udarima, koji se nazivaju refuli. Stanje atmosfere bez vjetra naziva se tišina tj. C - calma.
Na režim vjetra u Bosni i Hercegovini utiče više različitih činilaca, prije svega Dinarske planine koje se spuštaju u pravcu sjeverozapad- jugoistok, blizina Jadranskog mora, te uticaj Panonske nizije. Režim vjetra se modificira na pojedinim lokacijama ovisno o orografskoj prepreci, ali i izloženosti terena, konkavnosti i konveksnosti reljefa, nadmorske visine i sl.
Karakterističan vjetar za jug Bosne i Hercegovine, za podneblje mediteranske klime su bura I jugo. Bura je jak i hladan vjetar koji puše iz sjeveroistočnog kvadranta, pretežno je sjevernog - sjeveroistočnog smjera (N-NNE), ali može puhati i iz ostalih smjerova ENE-E.
Jugo je topao i vlažan vjetar koji puše iz južnog kvadranta (ESE- SSE smjerova). Obrazuje se u uvjetima visokog atmosferskog pritiska iznad Afrike i niskog iznad sjevernog dijela Sredozemnog mora. Prelaskom preko Sredozemnog mora, suhi i topli afrički zrak upija vodenu paru i nosi je sa sobom. Kada tako vlažan zrak dođe do planina na jugu zemlje, on se uzdiže uvis gdje se adijabatski hladi usljed čega dolazi do stvaranja oblaka i padavina, stoga jugo donosi veliku oblačnost i obilnije padavine.
U planinskim predjelima Bosne, učestalije na zapadu, na zavjetrinskim padinama javlja se topli silazni vjetar poznatiji kao fen. Kad ciklona smještena iznad kontineta povlači zrak iz Sredozemlja preko Dinarida na navjetrinskoj strani planina, zrak se uzdiže i hladi, stvaraju se oblaci i obično se javljaju padavine. U ovom procesu oslobađa se latentna toplota od koje se zrak zagrijava, u ekstremnim situacijama temperatura u vrlo kratkom periodu može porasti i vise od 15 °C. Ljeti se u uvjetima nestabilne atmosfere zbog jakog turbulentnog mješanja zraka formiraju grmljavinski oblaci vertikalnog razvoja sa jakim uzlaznim strujama (kumulonibusi).U takvim okolnostima u poslijepodnevnim satima često se javljaju nepogode sa intenzivnom kišom, pljuskovma i grmljavinom, praćene ponegdje gradom (tučom) i jakim olujnim vjetrom.
U kontinentalnom dijelu zemlje uglavnom preovladava slab do umjeren vjetar promjenljivog smjera. Prevladavajući smjer vjetra u unutrašnjosti zemlje znatno zavisi o otvorenosti i obliku okolnog terena, što se uočava na godišnjim ružama vjetra.
Zimi preovladavaju vjetrovi iz sjevernog kvadranta, pošto se niski pritisci nalaze iznad Sredozemnog mora. Ljeti se zračni pritisak smanjuje od sjeverozapada na jugoistok pa zbog toga i vjetrovi imaju takav pravac. Godišnja raspodjela srednje satne brzine pokazuje da je jak vjetar na tom području vrlo rijedak, a povezan je sa prodorom hladnog zraka iz polarnih ili sibirskih krajeva u hladnom dijelu godine ili se javlja za vrijeme ljetnih oluja.
Na najvećem dijelu prostora Federacije BiH u naseljnim mjestima i dolinama rijeka preovladavaju vjetrovi sa srednjom godišnjom brzinom do 2 m/s, sa periodom tišine od 20 do 45 %, Vjetrovi između 4 i 10 m/s izmjenjuju se u planinskoj regiji centralnih iI jugozapadnih krajeva i na manjim površinama zapadne, istočne i sjeverne Bosne. Na planinama iznad 1500 m nadmorske visine preovladavaju vjetrovi do 14 m/s, sa periodom tišine od samo 3,9%. Na sjeveru, u području rijeke Save se suočavamo sa frontalnim vjetrovima i pojavom košave, koja puše s istoka prema zapadu. Ekstremni udari vjetra mogu dostići 40 m/s, a brzina vjetra od 17,2 m/s registruje se više puta godišnje. U području alpske klime ekstremni vjetar puše na većoj visini, tj. na vrhovima planina, dok su doline uglavnom zaštićene. Na vrhu Bjelašnice udar vjetra može dostići 80 m/s, u dolinama, rijetko 30 m/s .
Prosječan godišnji broj dana s olujnim vjetrom (vjetar jači 8 Bofora) u rasponu je od 0,1 dan u Gradačcu do 17 dana na Bjelašnici. U centralnom planinsko kotlinskom dijelu zemlje, ovakvih dana je 2-3, na jugu do 4 dana.
Za potrebe atlasa obrađen je i broj dana s jakim vjetrom (vjetar jačine 6 -8 Bofora). Prema višegodišnjem nizu podataka 1961-1990 , na krajnjem sjeveroistoku zemlje godišnje se registruje u prosjeku godišnje 0,4 dana, od 4 do 8 dana u centralnom kotlinskom dijelu, od 11 do 14 dana u južnom dijelu zemlje, dok se na nadmorskim visinama centralnog planinskog dijela iznad 1000 metara zabilježi 24-28 takvih dana godišnje.