Relativna vlažnost zraka

Isparena voda sa površine kopna i mora dospjeva u atmosferu kao vodena para. Vodene pare ima više pri tlu nego na većim nadmorskim visinama, kao i iznad vodenih u odnosu na kopnene površine. Vjetar, konvekcija i turbulencija raznose vodenu paru atmosferom.

Vjetar svojim djelovanjem miješa zrak i vodenu paru. Miješanjem dolazi do njihovog izjednačavanja bez obzira na na oblik terena. Temperatura zraka utiče na količinu vodene pare koja se isparava sa površine Zemlje. Proces isparavanja je stalan, a što je zrak topliji pri tome isparava više vode. Porastom nadmorske visine, kako temperatura zraka opada, smanjuje se i količina vodene pare. Isparavanje je jače za vrijeme vjetrovitog nego mirnog vremena. Sadršaj vodene pare u zraku se mijenja, a izražava se na nekoliko načina: pritisak vodene pare, relativna vlažnost, apsolutna vlaga i deficit zasićenosti.

Formiranje padavina, oblaka, magle, sadržaj vode u zemljištu, flora, fauna, poljoprivredna djelatnost i niz drugih aktivnosti (saobraćaj, turizam) direktno i indirektno su povezane i uslovljene u manjoj ili većoj mjeri stanjem vlage.

Relativna vlažnost zraka izražava se u procentima (%). Procenti iskazuju koliko vodene pare se nalazi u zraku u odnosu na maksimalnu moguću vlažnost koju bi imao zasićeni zrak na datoj temperaturi. Uz istu količinu vlage, sa porastom temperature zraka relativna vlažnost se smanjuje, a sa opadanjem temperature relativna vlažnost zraka raste.

Dnevna raspodjela relativne vlažnosti zraka uglavnom je obrnuta u odnosu na dnevnu raspodjelu temperature zraka. Najviše vrijednosti ima u jutarnjim satima, najniže u poslijepodnevnim, kada temperatura zraka dostigne maksimum. Na planinama vlažnost zraka tokom dana raste, a tokom noći opada. Na ovu pojavu utiče uzlazno strujanje vlažnog zraka uz padine tokom dana i obrnut proces tokom noći.

U godišnjoj raspodjeli, relativna vlažnost zraka najveća je krajem jeseni (novembar) i u prvoj polovini zimskog perioda (decembar i januar), a najmanja tokom ljeta, pretežno u julu, rjeđe u avgustu. Ovakav raspored može biti djelimično izmjenjen u proljetnim mjesecima, zbog naglog zatopljenja završetkom zime ili usljed većih količina padavina. Porastom nadmorske visine, relativna vlažnost se u ljetnom periodu povećava, a zimi smanjuje.

Za godišnji raspored karakteristično je da su najniže prosječne vrijednosti relativne vlažnosti zraka na teritoriji Federacije BiH registrovane u Hercegovini, na širem području Mostara i kreću se od 56% ljeti do 66% u zimskom periodu. Livanjsko polje također ima relativno niske vrijednosti vlažnosti zraka koje se kreću u rasponu od 64% ljeti do 74% zimi. Izuzmemo li Bjelašnicu sa prosječnom vrijednošću od 85% u toku godine, najveće srednje godišnje vrijednosti vlažnosti zraka su uz riječne tokove, u Zavidovićima, Maglaju i Goraždu 84%, Orašju na Savi 83%. U odnosu na pomenute stanice u dolinama rijeka, na Bjelašnici je relativna vlažnost tokom najhladnijih zimskih mjeseci nešto manja, a ljeti veća, kao posljedica osjetnije razlike u nadmorskoj visini. Mada se relativna vlažnost zraka u horizontalnom pravcu ne mijenja naglo ili izrazito, ove vrijednosti se, u pravilu, postepeno povećavaju od juga ka sjeveru Federacije. Prosječne mjesečne vrijednosti tokom ljeta samo su u par mjesta (Mostar, Ljubuški), u najtoplijim ljetnim mjesecima julu i avgustu neznatno manje od 55%, što je granica ispod koje se zrak definiše kao vrlo suh. Većina stanica u Federaciji, tokom godine ima prosječne vrijednosti relativne vlage koje su između 55 i 74% (suh zrak) i između 75 i 90% (umjereno vlažan zrak), ovisno o tome da li je u pitanju hladniji ili topliji period. Prema klasifikaciji koja se koristi, zrak je veoma vlažan ako je r > 90 %.

Po sezonama, južni dio Federacije gdje se posebno ističe Mostar, tokom svih sezona je područje sa najmanjom relativnom vlažnošću zraka. Interesantno je pomenuti da je u proljeće, poslije Mostara, grad sa najmanjom vrijednošću ovog parametra Sarajevo, sa prosječnom vlagom od 65%. Ovo se može povezati sa činjenicom da je stanica locirana u gradskoj sredini koja zasigurno ispoljava određeni toplotni efekat, stoga su i vrijednosti relativne vlage zraka nešto niže. Najveće vrijednosti relativne vlažnosti zraka po sezonama su na Bjelašnici, u proljeće 87% i ljeti 82%, u jesen to su Goražde i Maglaj sa 87% i u zimskoj sezoni najveću srednju relativnu vlažnost zraka imaju Zavidovići sa 90%.

Srednje mjesečne vrijednosti relativne vlažnosti zraka za teritoriju Federacije BiH kreću se u rasponu od 53% u mjesecu julu na lokalitetu Mostara, do 90% u najhladnijim zimskim mjesecima za Gračanicu, Goražde i Zavidoviće, gdje se visoke prosječne vrijednosti objašnjavaju uobičajenom pojavom dugotrajne magle tokom ovog dijela godine. Općenito, maksimalne srednje mjesečne vrijednosti na većini stanica registrovane su u decembru, vrlo rijetko u januaru (Makljen 86%, Kazanci 82%). Na stanicama u Hercegovini maksimum se pretežno registruje krajem jeseni, u novembru, što je uslovljeno režimom padavina. Minimalne srednje vrijednosti na ovim stanicama su većinom u mjesecu julu, dok se aprilski minimum u godišnjem hodu češće registruje na stanicama lociranim u unutrašnjosti Federacije, kao posljedica osjetnijeg porasta temperatura početkom proljeća.

Apsolutna minimalna vrijednost relativne vlage na Bjelašnici, registrovana tokom decembra je 2%, u julu 21 %. Na stanicama koje nisu visinske npr. Tuzla, apsolutna minimalna relativna vlažnost u decembru je 34%, u julu je 13%, a na izmaku ljeta u septembru 6%.

Najveći prosječni broj dana sa relativnom vlagom zraka ispod 30% registruje se na većini stanica tokom ljeta i početkom jeseni. Prosječno, u Livnu ih je u julu 6, u avgustu 9, u Mostaru u julu 5, u avgustu 7, a relativno visoke vrijednosti u odnosu na ostale stanice ima i Sarajevo gdje je ovakvih dana u julu 5 , u avgustu 6. Sarajevo također ima u proljeće, tokom aprila (7) i maja (6), najveći srednji broj dana sa relativnom vlagom ispod 30%. U decembru i januaru, ovakvi dani su javljaju samo u Livnu i na Bjelašnici, po 2 u svakom mjesecu, kao i u Mostaru, 1 dan u januaru.

U vegetacijskoj sezoni prosječne vrijednosti relativne vlažnosti zraka variraju od minimalno 53% u julu mjesecu na području Mostara, do 85% u septembru, u Maglaju.

Pritisak vodene pare

Pritisak vodene pare predstavlja parcijalni napon vodene pare u zraku izražen u mm vodenog stuba (mm Hg). Godišnji hod vrijednosti pritiska vodene pare, za razliku od relativne vlažnosti zraka, sličan je hodu temperature zraka, mada su moguća odstupanja lokalnog karaktera uslovljena orografijom, kretanjem i miješanjem zračnih masa. Na jugozapadu Federacije BiH, u Livnu, srednja godišnja vrijednost pritiska vodene pare je (izuzmemo li Bjelašnicu) najmanja i iznosi 8,0 hPa. Najveću srednju godišnju vrijednost 12,2 hPa ima stanica Sanski Most.

Po sezonama, u ljetnim mjesecima pritisak vodene pare je veći, a maksimum dostiže u julu, vrlo rijetko u avgustu. Na teritoriji Federacije BiH, maksimalne srednje mjesečne vrijednosti u referentnom periodu 1961 – 1990 su na stanicama u Sanskom Mostu 17,4 hPa, u Tuzli je 16,6 hPa, u Mostaru 16,2 hPa. Avgustovski maksimum je u Bihaću, iznosi 16,0 hPa, a u Zenici su julski i avgustovski maksimum identični i iznose 15,7 hPa. Najmanji pritisak vodene pare je u u januaru. Minimalne srednje mjesečne vrijednosti tokom zimske sezone su u rasponu od 4,3 hPa u Jajcu i na Ivan Sedlu do 6,0 hPa u Mostaru. Pri stabilnoj atmosferi i za vrijeme dugotrajnije temperaturne inverzije pritisak vodene pare ostaje nepromjenjen. Na Bjelašnici su srednje mjesečne vrijednosti parcijalnog napona vodene pare tokom godine osjetno manje u odnosu na ostale stanice i kreću se od 3,5 hPa u januaru i februaru do 9,7 hPa u julu.